Krunica

Riječ “krunica” umanjenica je od riječi “kruna”, a uveo ju je mistik dominikanac Heinrich Seuse iz Konstanze. U njegovo vrijeme bio je običaj među zaljubljenima, da se međusobno darivaju krunama – vijencima ruža. To ga je navelo na ideju da Bl. Djevici Mariji isplete vijenac od 150 ruža, i tako je nastao dvostruki naziv krunica i ružarij.
Sastoji se od niza molitvi pod nazivom Zdravo Marija. Na početku svakih deset Zdravo Marija umetnut je Oče naš, koji molitvu dijeli na desetice, nakon kojih se izgovara Slava Ocu. Krunica ima pet desetica. Sastoji se od 20 otajstava, koja su podijeljena na četiri jednaka dijela tj. četiri, tematska kruga, koji obuhvaćaju Isusov život i tako se na temelju biblijskih teksta razmišlja o radosnim, svjetlosnim, žalosnim i slavnim otajstvima. U povodu Velikoga jubileja, 2000. g. papa Ivan Pavao II. uveo je četvrto otajstvo pod nazivom otajstvo svjetla.

Povijesno gledano ime molitvene brojanice – krunice i načina molitve potječe iz srednjeg vijeka, iz 12. stoljeća, prije svega od cistercita i kartuzijanaca čija braća laici nisu znali latinski i nisu mogli sudjelovati na molitvi časova te su molili na vlastiti način (Marijin psaltir). Kasnije su krunicu širili najviše dominikanci, ali i ostali redovi, a pape su je uvijek preporučivali te je kod puka vrlo obljubljena.Prvi dokument koji potvrđuje postojanje ili pokušaj, da se ujedini molitva ponavljanja Zdravo Marija s meditacijama otajstava uzetih iz Biblije, dolazi iz 15. stoljeća. Između godine 1410. i 1439., kartuzijanac iz Kölna, Dominik Pruski, predlaže jednu novu formu prema kojoj je moljenje Zdravo Marija svedeno na 50 puta, ali je svakoj molitvi Zdravo Marijo pridodano određeni odlomak Evanđelja. Ti odlomci bili su raspodijeljeni tako, da ih je 14 razmatralo Isusov život prije početka javnog djelovanja; 6 njegovo javno djelovanje; 24 njegovu muku i smrt; te ostalih 6 Isusovo uskrsnuće , slavu i krunjenje Marijino. Ovakav način razmatranja otajstava spasenja dovest će naposlijetku i do današnje podjele na četiri velika otajstva: radosno, žalosno, slavno i otajstvo svjetla.
Početkom 12. stoljeća na Zapadu, širila se praksa recitiranja molitve “Zdravo Marijo”. Od te molitve, bio je poznat i recitiran samo njezin prvi dio Anđeoski pozdrav, i Elizabetin blagoslov. Tek pred kraj 15. stoljeća, kada se raširio običaj moljenja “Sveta Marijo”, bilo je pridodano izgovaranje imena Isus, i završni dio “sada i na času smrti naše – Amen”. Mnoga marijanska bratstva širom tadašnje Europe rado su prihvatila ovu pobožnost.
Listopadska pobožnost nastala je kao znak zahvalnosti Majci Božjoj koja je pomogla kršćanskoj mornarici u bitci kod Lepanta u Korintskom zaljevu 1571. godine. Papa Pio V. uputio je naime poziv svim vjernicima da mole Gospinu krunicu za pobjedu kršćana protiv osmanlijske vojske.